Michael Schlegel |
a biljke u loncima žute kao kukuruz;
ostavila me žena
a prazne me boce kao iskrvarena tijela
okruživahu svojom neupotrebljivošću;
ipak, sunce je još bilo snažno,
i ceduljica moje gazdarice provirivaše ispod vrata
nenametljivim žutilom;
sad bi izvrsno došao kakav dobar komedijaš staroga kova,
lakrdijaš s vicevima o besmislenom bolu,
besmislenom jer je tu,
postoji i ništa više;
Sabrano sam se obrijao starim žiletom…
čovjek koji je jednom bio mlad i koga su
smatrali genijem;
ali takva je tragedija lišća,
mrtva paprat, mrtve biljke;
izašao sam u mračni hodnik
gdje je stajala gazdarica
proklinjući odlučno,
šaljući me do vraga,
mašući svojim debelim oznojenim rukama
i vičući
vičući i
zahtijevajući
stanarinu
jer nas je svijet izdao
oboje.
Tragedija lišća
Čarls Bukovski
Čarls Bukovski
Нема коментара:
Постави коментар